Energija vodenih tokova - Osnove
Energija vodenih tokova potječe od nekoliko izvora. Sunčeva je energija uzrok kretanja vode u prirodi, to daje
energiju vodotokova (rijeka i potoka) i valova, koja se stoljećima koristila za dobivanje mehaničkog rada u vodenicama,
a danas se najćeće koristi za dobivanje električne energije u hidroelektranama raznih izvedbi. Za razliku od toga,
morske mijene, koje se mogu iskoritavati u hidroelektranama smjetenim na prikladnim mjestima, potječu od gravitacijskih
sila planeta
Pod pojmom energije vodenih tokova , odnosno jednostavnije hidroenergije , (eng. water power, njem. Wasserkraft) obuhvaćene su sve mogućnosti za dobivanje energije iz strujanja vode u prirodi:
- iz kopnenih vodotokova (rijeka, potoka, kanala i sl)
- iz morskih mijena: plime i oseke
- iz morskih valova.
Kopneni vodotokovi potječu od kruenja vode u prirodi pa njihova energija, zapravo, potječe od Sunčeve. Morski valovi, barem oni koji su uzrokovani vremenskim prilikama zbog čega su prilično pravilni i mogu se iskoritavati, također potječu od Sunčeve energije. Osim njih, postoje jo i valovi koji nastaju zbog djelovanja Zemljine kore, primjerice vulkana ili potresa, ali zbog stohastičke prirode i redovito razornog djelovanja nisu prikladni za koritenje. Za razliku od njih, energija morskih mijena potječe od gravitacijskog djelovanja nebeskih tijela, točnije od međudjelovanja Mjeseca i Zemlje.
Prva povijesno zabiljeena primjena energija kopnenih vodotokova za dobivanje mehaničkog rada potječe iz 500. godine prije Krista, iako su se vodeni tokovi za promet koristili i mnogo ranije. Snaga protjecanja vode koristila se za dobivanje mehaničkog rada u vodenicama koje su pokretale mlinove, pre?e, kovačnice, pilane i razne druge pogone, a od posljednjih desetljeća 19. stoljeća koristi se i za dobivanje električne energije. Prva hidroelektrana na svijetu izgrađena je 1876. godine u Bavarskoj i sluila je za opskrbu oblinjeg velika?kog dvorca električnom energijom.
Energija morskih mijena prikladna je za iskoritavanje samo tamo gdje postoje velike razlike razine mora u vrijeme plime i oseke, to je uglavnom slučaj na obalama oceana. Primjerice, na obalama Normandije (zapadna Francuska) ta razlika iznosi čak 10 m. Ipak, primjena energije morskih mijena zabiljeena je jo u srednjem vijeku, u brojnim mlinovima na engleskim, francuskim i panjolskim obalama Atlanskog oceana. U blizini jednog takvog mlina na uću rijeke La Rance u Francuskoj je 1966. godine podignuta prva hidroelektrana na plimu i oseku na svijetu.
Energija morskih valova se sve do posljednjih desetljeća dvadesetoga stoljeća nije koristila za dobivanje energije (osim za promet, naravno), a danas ih u svijetu (najvie Japanu, Norvekoj i Velikoj Britaniji) ima već nekoliko. Neke od njih su po svojoj izvedbi, zapravo, vjetroelektrane jer u njima pod utjecajem valova u posebno izvedenim kanalima dolazi do velikog strujanja zraka koje pokreće vjetroturbinu.
Kada se govori o energiji kopnenih vodotokova u smislu obnovljivih izvora uglavnom se podrazumijevaju samo hidroelektrane malih učina (do 5, odnosno do 10 MW), a ne i sve hidroelektrane (čiji se učin kreće čak do 12,6 GW - HE Itaipu na rijeci Parani u Junoj Americi). Osnovni je razlog tome pojam odrivosti', odnosno ostvarenja najmanjeg mogućeg utjecaja na okoli, to je usko povezano s pojmom obnovljivih izvora. Kod velikih je hidroelektrana utjecaj na okoli vrlo velik jer redovito dolazi do značajnih promjena krajolika zbog potapanja čitavih dolina pa i naselja (najnoviji je primjer projekt Tri doline u Kini), velikih emisija metana (od truljenja potopljenih biljaka), lokalnih promjena klime zbog velikih količina vode itd. Za razliku od toga, utjecaj na okoli malih hidroelektrana je bitno manji jer se nerijetko mogu dobro uklopiti u krajolik (npr. iskoritavanjem postojećih hidroenergetskih sustava, naputenih mlinova i sl), mala je potronja energije za njihovu izgradnju (kumulativna emisija), cijeli sustav nije velik itd.
Dakle, govoreći o hidroenergiji kao obnovljivom izvoru u uem se smislu misli samo na male hidroelektrane.
elim znati vie:
