Mjere sigurnosti
Ukapljeni naftni plin nema ni boje ni mirisa pa mu se dodaju odoranti, tvari koje daju miris kako bi ga se moglo otkriti u slučaju nekontroliranog istjecanja. Takvim bi se sredstvom istjecanje trebalo otkriti već pri udjelu od 20% donje granice eksplozivnosti (tj. oko 0,4% udjela u zraku prostorije), a ono ne bi smjelo utjecati na uporabna svojstva. Stoga se najčeće dodaju etil-merkaptan u količini 12 g/m 3 ili tiofen (tetrahidrotiofen) u količini 77 g/m 3.
Ukapljeni naftni plin je netopiv u vodi, od nje je laki i pliva na njoj pa se ne ubraja u tvari tetne za vodu. Neotrovan je, no prevelik udio u zraku (tj. manjak kisika) moe uzrokovati guenje. Izravno udisanje njegovih para je tetno, jer ima narkotičko djelovanje, odnosno izaziva pospanost. Najveći doputeni udio u zraku prostorije (MAK-vrijednost) propana i butana iznosi oko 1000 ppm (0,1%). Ako UNP u kapljevitom stanju dođe u dodir s koom, dolazi do njegovog naglog isparavanja, to moe uzrokovati teke ozljede (smrzotine).
Područje eksplozivnosti mu je usko i u niskim granicama (od oko 2% do 10%) pa prostore u kojima se nalaze instalacije treba dobro prozračivati i označiti odgovarajućim natpisima ili oznakama. Miris odoriranog UNP-a je otar pa se lako moe osjetiti i ako se to dogodi, u zatvorenom prostoru se odmah mora ugasiti svaki plamen, dobro prozračiti prostoriju otvaranjem svih prozora i vrata te prekinuti dovod plina na zapornim ventilima, pri čemu se ne smije ni paliti ni gasiti rasvjeta ni bilo koji drugi električni uređaj ili mogući izvor zapaljenja.
Također treba obratiti pozornost na to da UNP pri izgaranju troi kisik, to moe prouzročiti njegov manjak s tekim posljedicama za ivot i zdravlje osoba koje borave u prostoriji. Stoga se u prostoriji u kojoj se nalazi bilo kakvo troilo, uvijek moraju omogućiti dovoljne količine zraka za izgaranje. Kako je UNP tei od zraka i pada na pod prostorije, spremnike ili boce ne smije se drati u prostorima ispod razine okolnog tla i tamo gdje postoji mogućnost njegovog istjecanja i nakupljanja u kanalima, oknima i nie smjetenim prostorijama.
Kod smjetaja spremnika za UNP mora se voditi računa o sprječavanju utjecaja lutajućih struja (npr. u slučaju udara groma) to se postie postavljanjem na izolacijsku podlogu (drvo, beton). Uz to, spremnik i sve instalacije trebaju se uzemljiti. Spremnik se postavlja daleko od izvora topline (kotlovnica, motora s unutarnjim izgaranjem, električnih grijalica i sl), otvorenog plamena i iskrenja (npr. pri rezanju, zavarivanju i sličnim postupcima) te ne smije biti izloen izravnom sunčevom zračenju. Utjecaj topline tetan je i zato to uzrokuje neravnoteu faza u spremniku. Prinoenje otvorenog plamena ili puenje u području spremnika, skladita plinskih boca i u svim zatvorenim prostorima u kojima se nalaze instalacije nije doputeno. Također je vano napomenuti da se mogućnost istjecanja iz instalacije nipoto ne smije provjeravati prinoenjem plamena (npr. iz upaljača).
Osim na djelovanje UNP-a na čovjeka i okoli, valja obratiti pozornost na njegovo djelovanje na druge tvari, osobito na materijale instalacije. Propan i butan zbog male viskoznosti prodiru u pornu strukturu nekih metalnih materijala, čime se mogu promijeniti njihova mehanička svojstva. UNP i u kapljevitom i u plinovitom stanju otapa neke organske tvari, većinu masti, ulja i lakova te prirodni kaučuk. Stoga se za instalacije preporučuje koritenje samo masti ivotinjskog i biljnog podrijetla (npr. ricinusovo ulje, loj) s dodanim grafitom, a za brtvljenje samo umjetni materijali (npr. teflon, neopren).
elim znati vie:
